BONACA
Volim ovako mirno more
koje ne dopušta čovjeku
da se dosađuje,
da umire samoćom,
i s vjetrom nestaje.
Mirno je more
zaustavljen trenutak,
pogođen osjećaj.
I shvaćam odakle onolike
pjesme,
onoliko oduševljenje
morem,
a nema ljepšeg buđenja
iz trenutka vremena
koji traje vječnost,
koji nadživljuje život i
smrt,
jer imaš osjećaj
da si zaostao u mirnoći
bonace.
Tebi, koji si shvatio
snagu mora,
i vratio vrijeme,
za onaj trenutak beskraja
i samoće,
samoće ljepotice,
koja je oduvijek odmarala
mrtve
i rađala nove živote,
ljepotice nazvane tom
lijepom rječju:
bonaca.
Bonaca je.
Ivanka Mijić
Međunarodna zajednička zbirka pjesama
MORE NA DLANU
Nema komentara:
Objavi komentar