Preko noći je odlučio
Moj predivni benjamin
Postati listopadno drvo
Tuguje, valjda se zaljubio.
Do nedavno u društvu je bila
Božična zvijezda, prava ljepotica
A onda ga naprasno napustila
Baš kao i bujna zelena pšenica.
Otišle su bez i jedne riječi
Da se vrate čekao je tužno
Došao je kraj njegovoj sreći
Odbacuje listove, izgleda ružno.
Kao kada su naglo otišle
A da ništa nije znao
Njegove lijepe prijateljice ljubice.
Teška mu je samoća i zima
Mada mu je toplo i ima vode
Samo da nekoga kraj sebe ima
Možda ne bi htio ni on da ode.
18. siječanj 2013. - lomic
