Prije svega, hvala svima koji su mi čestitali rođendan. Znam još uvijek je, ali sam jako umorna, od današnjeg dana tako da jedva čekam otići pružiti noge.
Cijeli dan zvonio mi je telefon, SMS poruke, od rane zore (za mene).
Uspjela sam na vrijeme i sa voljom napraviti ručak za moje stalne abonente, ali prije nego sam stavila ručak na stol, zazvonio je telefon. Moja dugogodišnja prijateljica Slavica javlja mi da joj je danas preminuo i drugi sin. Prije dvije godine je sahranila starijeg, a sada je otišao i mlađi. Obojica su bili bolesni na bubrege, i dugi niz godina išli na dijalizu. Nije plakala, samo mi je govorila, govorila i brinula se kako će reći našoj prijateljici Mariji, koja ima slabo srce...
Ja sam se tog trenutka oneraspoložila, iako sam se tomu nadala, tj. znala sam kako je teško bolestan i kada se već počeo gubiti i padati u komu...
Mojoj dragoj Slavici duboka sućut! Ona je prava majka - žena heroj!
Za Eduarda - neka počiva u miru!
********
Većeras su me posjetili zetovi i starija kćer, te donijeli poklon "najboljoj" punici, predivnu orhideju u tegli, te novu stolicu na vakum za pisaći stol s kompjutorom. Malo smo porazgovarali, većerali, ali telefon mi je neprekidno zvonio. Mnogi dragi ljudi su me zvali. Vratilo mi se raspoloženje, jer sam shvatila da se o meni brinu i da sam mnogima draga. Ugodan je to osjećaj.
********
Čestitam rođendan svom dugogodišnjem prijatelju Vladimiru, koji je sutra. Vlado, želim ti dobro zdravlje, i silno uživanje u svojoj obitelji, a naročito unucima.
Čestitam rođendan našoj dragoj blogerici Nima , te joj također želim puno sreće i dobrog zdravlja!
A sada, nakon što sam upalila lampaš na prozoru, za sve žrtve poginule u Vukovaru, moje sjećanje na njih, na grad Vukovar, i sve žrtve rata, palim i ovdje svjećicu:
Sve vas pozdravljam, i nadam se da ću se ponovo javiti sa veselijim vijestima. Žao mi je što vas, možda, opterećujem svojim problemima, ali vi ste moja velika obitelj, moji prijatelji s kojima dijelim i dobro i zlo.
Veliki pozdrav od bakice!
